Sopa de Pedra ili ti juha od kamena ili ti anegdota o jednoj zgodnoj dosjetki...

Ovog korizmenog petka eto jedan prigodan korizmeno, posni pa čak i recesijski recept koji uopće nije ni korizmeni, ni posni, ni recesijski J već samo zvuči bogički u nazivu, uz narodnu anegdotu, a sve skupa podrijetlom iz dalekog nam i zasigurno ovih dana toplijeg Portugala.

Riječ je o jednom posebnom receptu za kojeg sam čuo prije par godina od svoje Zvončice, a tada sam se dao u potragu za originalnim receptom. Radi se o receptu za juhu spravljenu od kamena ili ti kraće juhu od kamena (Sopa de Pedra) u nekim kulturama još poznatu i kao juha od čavla (Skandinavija) ili sjekire (Istočna Europa). Na prvi spomen ove juhe sam si i ja pomislio, koji vrag, kakav kamen, koja bedarija itd., no u stvari je to ispala jedna prilično zgodna anegdotica s još boljom poukom.

Priča započinje ovako: "Cierto día, llegó a un pueblo un hombre y pidió por las casas para comer, pero la gente le decía que no tenían nada para darle. Al ver que no conseguía su objetivo, cambió de estrategia." Daklem u slobodnom prijevodu, jednog lijepog toplog i sunčanog dana, u neko selo (točnije Almeirim) stigao je čovjek koji je idući od vrata do vrata žicao nešto jelo, no seljani su ga redom odbili uz izgovor da mu nemaju što dati. Shvativši da neće postići zacrtan cilj, odlučio je promijeniti strategiju… I tu u stvari čitava priča započinje, jednom briljantnom idejom koja će dokazati da su seljani punog , ajde dobro polupunog trbuha bili daleko kratkovidniji od domišljatog i učenog siromaha praznog. 

Osim u Portugalu postoji nekoliko sličnih inačica diljem nam lijepe naše Europe. U Mađarskoj i Francuskoj siromašan čovjek je zapravo vojnik na povratku iz napoleonskih ratova, u Skandinaviji je tipično lutalica, dok originalna i najpoznatija portugalska verzija govori o franjevcu fratru na hodočašću.

Stigavši tako naš za ove prigode prozvani fratar Franjo u Almeirim, 80-tak km od Lisabona na obali rijeke Tejo, odlučio je pokucati na par vrata i potražiti nešto za jelo. Nakon što ga je pola malog i samog po sebi izgladnjelog sela odbilo, ne gubeći vrijeme Franjo izvadi iz skuta mali bijeli obli kamenčić dobro promisli, nasmije se smislivši novu strategiju i krene put druge kuće. Nakon nove odbijenice ispruži dlan i zavapi: "Mislim da ću onda skuhati juhu od kamena", a seljaka zamoli da mu barem posudi lonac s vodom i mjesto uz vatru. Sav u čudu seljan mu dade traženo i s krajnje znatiželjni m izrazom lica sjedne pored Franje u iščekivanju krajnjeg rezultata. Nakon što je voda uzavrijela, Franjo reče: "Pa bila bi boljeg okusa kad bi bila malo masnija", seljan mu na to dade malo masti. Kuša Franjo opet ovaj puta uz komentar: "Hum, trebala bi malo soli", znatiželjan seljan u iščekivanju bez razmišljanja dade Franji malo soli. Kako mu je seljan dao soli tako je Franjo odmah dodao: "Zamisli samo kako bi bila ukusna kad bi dodali malo graha". Do sada se znatiželjnom društvu uz vatru pridružila i gđa seljan, također znatiželjna doda grah bez zadrške.  Kada je grah bio kuhan, reče Franjo: "Malo zelja bi sada stvarno napravilo čudo." Kroz neko vrijeme, kada su seljan i gospođa seljan već oko vatre cupkali nervozni od iščekivanja , promrmlja: "Možda da dodamo malo te tvoje dimljene kobase", uz negodovanje seljan mu donese kobasu, a Franjo ga blagoslovi za svu njegovu dobrotu (see the pattern here!?). Ubrzo zatraži i malo svinjetine, seljan prigovori, ali su ga ugodne arome koje su se sada širile iz lonca omamile i donese zatraženo meso (i upropasti naš korizmeni ručak J). Kada juha bi zgotovljena fratar Franjo izvadi komad kruha i žlicu iz skuta, skine lonac sa vatre, nagne se nad njega i počne jesti polako i s užitkom. Seljan i gđa seljan gledali su ga u čudu kako je smlatio čitav lonac, a tek tada gđa seljan ga upita: "A što je s kamenom, njega nećeš pojesti? ", na što Franjo odgovori: "Kamen ću sada oprati i ostaviti ga za sljedeći puta J"

Restorani u okolici Almeirima i danas navodno poslužuju juhu od kamena kao lokalni specijalitet, trudeći se biti što originalniji u receptu. Ostaje za provjeriti na nekom od mojim budućih skitnja. Do tada možemo doma isprobati skuhati juhu od kamena prema dobivenom tajnom receptu. Juha dakle prema gore viđenom nije ni posna ni recesijska već je divno mesna i raznolika te bogata aromom.

Prema originalnom tajnom receptu za juhu za 8 osoba će nam trebati (kažem nam jer i ja ću je sada isprobati prvi puta): 400 g kuhanog crvenog graha s litrom tekućine od kuhanja, jedno svinjsko uho, jedna domaća dimljena kobasa, jedna domaća dimljena krvavica, ako išta slično kod nas uopće postoji, ako ne put pod noge u Bonkulovića i tražit portugalsku kobasu pod nazivom Morcela, 150 g masnijeg špeka, 750 g na kockice nasjeckanog krumpira, pola ručno natrgane glavice zelja, 2 isjeckana luka, 2 isjeckana češnja češnjaka, 1 list lovora, stručak korijandera, sol i papar. Postupak je slijedeći: skuhani grah staviti dalje kuhati u litru vode zajedno s nasjeckanim uhom svinje, kobasama, slaninom, lukom, češnjakom i listom lovora te začiniti solju i paprom. Tokom kuhanja dodavati konstantno vodu, a juha mora čitavo vrijeme kipjeti. Kada je meso gotovo kuhano, za što će biti potrebno četrdesetak minuta dodati na kockice narezan krumpir, natrgano zelje i isjeckani korijander. Skuhati krumpir i sve maknuti s vatre. Juha se poslužuje tako da se svo meso iz juhe prethodno nasjecka i stavi zajedno s kamenom u zdjelu za posluživanje, a na sve se doda ostatak juhe.

DOBAR TEK i očekujem feedback…

Kako zadiviti jednostavnim kineskim dumplingom...

Jučer isprobano i usavršeno...

Kvaka je u tome da je ovo jedan vrlo jednostavan recept koji je inicijalno gledano dosta zajeban za napravit jer iziskuje vremena i nešto spretnosti. No količina je dovoljna da taj jednokratni trud prate salve hvale još barem naredna dva ručka, all thanks to our friend freezer.

Moja varijanta ovog specijaliteta koristi vrlo jednostavne sastojke dostupne na svakom čošku, tj. svakom čošku koji sadrži dućan. Da ne duljim, sastojci za tijesto su: oštro brašno i kipuća voda. S tijestom cijela priča i započinje, mazohisti ga mogu raditi ručno, a oni napredniji mogu koristiti kuhinjski robot (don´t have a kitchen robot :o, get out and get one, it will make your kitchen fabulous :D) Količina tijesta dovoljna je za stotinjak dumplinga, ako ti se za početak čini previše, slobodno prepolovi! Izradit ćeš ga od 4 šalice brašna i šalice i pol kipuće vode!!! Izrađeno tijesto treba pustiti da odstoji na toplom zamotano u prozirnu foliju barem pola sata, ali ne dulje od dva jer će se ohladiti i biti izrazito hirovito za baratanje. Dok tijesto odmara može se početi pripremati punjenje. Za to će ti trebati glavica kineskog zelja, stručak mladog luka, 4 češnja češnjaka, mljevena svinjetina, sol, papar i đumbir (mljeveni ili friško ribani). Povrće oprati i narezati na sitno koristeći gore kod tijesta dva spomenuta načina, ručno ili automatizirano. Povrću dodati, tak oku za milo mljevene svinjetine. Količina mesa ovisiti o osobnom ukusu, iako se o ukusima ne raspravlja čisto radi mjere, moja je četrdesetak deka, ja volim malo mesnatije :) Mješavinu mesa i povrća začiniti solju, friško mljevenim paprom i žlicom mljevenog đumbira, ako koristiš friški treba naribati dva do četiri centimetra.

Kada tijesto odstoji, podijeliti ga na dva dijela, prvi razvaljati čim čim tanje tim tim bolje, drugi ostaviti u foliji da se ne suši. Razvaljano tijesto izrezivati u krugove, rub svakog kruga navlažiti vodom, u sredinu staviti žličicu nadjeva i preklopiti. Rub preklopljenog kruga nacigati onak kak ti se čini da bi dumpling trebao izgledati. Oblik nije zadan, ovisi o osobnoj kreativnosti. Ponoviti postupak za ostatak tijesta još stotinjak puta, čitavo vrijeme misliti na krajnji rezultat, stotinu tih divota u freezeru :D

Kada završi faza pripreme, slijedi faza kada se dumplinzi dalje ili peku/kuhanju ili se zamrzavaju. Ako zamrzavaš, treba ih zamrznuti pojedinačno, a tek kada su smrznuti se spremaju u đuture, inače si đabe valjao ranije :) Dumplinzi koji idu odmah na stol pripremaju se na sljedeći način: u tavi dobro zagrijati dvije žlice biljnog ulja (kikiriki idealan), u jednom sloju posložiti dumplinge i zapeći ih s jedne strane 2-4 minute, trebaju biti golden-brown. Zapečene podliti s dcl, dcl i pol vode ovisno o veličini tavice (veličina narafski diktira i količinu zapečenih dumplinga). All in all, u tavici bi trebalo biti NE više od pol cm vode, poklopiti smanjiti vatru i kuhati 5-7 minuta tj. dok se tekućina ne upije i počne ponovno prženje. Dobivene divote poslužiti tople, posute sjeckanim mladim lukom uz umak koji se napravi tako da se zakuha i reducira 1/2 dcl soja umaka, dcl alkoholnog octa (bolji rižin) i pola žličice češnjaka u granulama.

Gotovu sliku nemam jer smo smazali sve prije nego sam upalio fotić. No ima ih još u freezeru pa će biti i slika :)))

DOBAR TEK i čekam feedback...